Djevojčice u STEaM-u? Da, da i da!

“Jedinstveni podaci ove vrste u Hrvatskoj, bazirani na uzorku od oko 8000 djece (od kojih je oko 1650 najboljih/najmotiviranijih sudjelovalo u reprezentacijama u ovom kolu natjecanja) u svim razredima OŠ, iz preko 300 škola i drugih ustanova širom zemlje.

Ispostavlja se da udio ženske djece jako pada (prepolovi se) od ranijih razreda do kraja škole, i trend je vrlo uvjerljiv (zbog malog uzorka nemamo vjerodostojne rezultate za prva dva razreda, v. niže u komentaru).

Mislimo da je ovo vrlo relevantno ‘istraživanje’ jer je Croatian Makers liga potpuno inkluzivna, a dobrovoljna.” – Navod od ‘IRIM-a’

UNESCO u reportu navodi: “Rastuća potražnja za stručnjacima u STEM (Science, Techology, Engineering, Mathematics) zanimanjima je sukobljena s nedostatkom radne snage u tim područjima. Žene su često podzastupljene, i njihova mala zastupljenost se može pratiti do školskih godina kada je u igri više utjecaja iz društva, kulture, edukacije i tržišta rada …

Više puta su nas roditelji pitali: “Je li to i za curice?”. Uz sve ostale čimbenike, i roditelji imaju veliki utjecaj obzirom da oni zapravo pronalaze aktivnosti, vode djecu i upisuju dijete na programe. I to je logično za djecu u dobi od do otprilike 10 godina. Iz tog, ali i iz puno drugih razloga, smatramo da je za djecu iznimno korisno ponuditi im STEAM programe već u predškolskoj dobi. Neki znanstvenici vjeruju da je to prerano jer djeca u toj dobi još uvijek ne mogu popratiti komplicirane znanstvene koncepte. Po nama, sama mogućnost za takvo okruženje je korisna jer onda svako dijete pa i djevojčica ili dječak ako tako hoćete, imaju priliku samostalno odabrati svoje preferencije, i jedni i drugi su u start poziciji. I što je najvažnije ne da je važno samo konkretizirati ono što se radi, već strateški i logikom voditi proces u kojem se to nešto radi. U konkretnom primjeru: svako dijete bi se igralo s robotima jer je to zabavno, ali ne bi se svako dijete bavilo programiranjem. To zna svaki edukator, a svaki po nama dobar edukator zna da upravo ono što je zabavno ima moć privlačenja djetetove pažnje (robot, zabavna igračka) koju onda edukator može koristiti ne bi li ju usmjeravao u željenom smjeru (programiranje, konstruktivno razmišljanje). Naša iskustva nam pokazuju da su djevojčice većinom jako praktične (dakle govorimo o većem broju djevojčica). Naprimjer djevojčice će veću pažnju posvetiti tome da to što rade ispadne najbolje i brže će izraditi to nešto, dok dječaci (većina) vole svaki svoj korak promišljati i više će vremena posvetiti samom procesu, nego konačnom rezultatu. Onda bi možda mogli i reći da je onoj većini djevojčica kojima pažnja nije bila vođena i fokusirana na proces onoga što se zbiva (u predškolskoj dobi), potrebno puno više energije i truda da bi se kasnije uopće fokusirale na taj isti fokus. Tada bi djevojčice koje su sklonije u ovom slučaju programiranju bile doista izuzeci od tog mogućeg pravila i doista bi ih bilo u manjem broju. Baš kao što je ovo malo istraživanje i pokazalo. Što vi mislite? Razmislite 🙂